Ispred pirotskog Ćacilenda N a ovim vrelim letnjim temperaturama sredinom avgusta (glupog li meseca!), nezahvalno je mrčiti digitalnu hartiju sa ciljem raspetljavanja političkog čvorišta naše stvarnosti. U tom čvoru su svakako protesti koji su ušli već u deveti (porođajni) mesec. Iako se promene neće poroditi barem za još neko vreme, jasno je da je u građanstvu sazrela svest o tome da se ovaj politički režim ponaša pomalo kao ona babica koja je sa prljavom vodom svoje propagande pokušala da “prospe” studenta, doduše bezuspešno. Umesto toga ponudila je fasaderski treš romantizam u vidu farbanja zgrada u bojama trobojke. Ništa originalno. Za ovu neoradikalsku vlast kičerajski patriotizam je poslednje pribežište huljana pred dolazak jeseni, odnosno kako je već primetio anonimni autor prepeva na mreži: jesen stiže, huljo moja ... Dakle, na stranu letnje molerajske radosti, osnovno je pitanje može li se posle ovih devet meseci nazreti horizont zalaska ove vlasti. Ako je suditi po tuži...