Пређи на главни садржај

Kome smeta istina o Pirotu?

 

Sa blokade Golemog mosta 

U nedelju, 1. juna, pod nazivom “Decentralizacija se učitava” studenti u blokadi organizovani su protestne skupove u preko trideset gradova širom Srbije. Među njima bio je i Pirot, sa blokadom Golemog mosta u tročasovnom trajanju od 18h do 21h i 16min. Po mom sudu, jedna od najbolje organizovanih blokadnih akcija do sada, uz kreativnu podršku dela prosvetnih radnika Pirota, radnika Narodne biblioteke Pirot koji mesecima podržavaju studente, kao i dokazanih lokalnih aktivista i opoziciono nastrojenih građana. Program je obuhvatio po prvi put i čitanje tzv. Blokadnog dnevnika, seta informativnih celina o relevantnim temama iz domena javne politike. Nastupilo je i dvoje govornika, kao i muzičko-izvođački deo sa skraćenim repertoarom nekoliko pirotskih bendova, koji su svojim nastupom podržali studentsku borbu. Sama činjenica da je i televizijska ekipa medijske kuće N1 izveštavala o skupu u direktnom prenosu govori o medijskoj pažnji i značaju ovog skupa.

  Tako je ova blokadna manifestacija neposluha, sa muzičko-besedničkim i  štandovskim aranžmanom podsetila sve prisutne na slične koncepte protesta koji se već održavaju u mnogim drugim gradovima Srbije. I očekivano je bilo da se i Pirot, posle pola godine šetnji, pokaže kao opoziciono profilisan grad koji zaslužuje ovu studentsku borbu. Istini za volju, da li je zaista kao građani zaslužujemo i koliko u toj borbi svi učestvujemo, pitanje je za sve građane Pirota. Par stotina ljudi, od kojih su mnogi redovni učesnici protestnih šetnji, koliko sam subjektivno mogao da ocenim brojnost skupa, mogla je, između ostalog, da čuje ono što je artikulacija kritičkog stava studenata o aktuelnim dešavanjima u Srbiji i Pirotu. Ogroman transparent koji je visio sa ograde Golemog mosta, sa porukom o raspisivanju prevremenih parlamentarnih izbora, ostaće jedan od nezaboravnih simbola u ikonografiji ovog skupa. U vizuelnoj demonstraciji antirežimskih stavova cela ograda mosta sa unutrašnje strane bila je ukrašena transparentima učesnika skupa, dok je sa druge strane most bio komemorativno oblepljen natpisima imena i prezimena poginulih (ubijenih korupcijom) u padu nadstrešnice u Novom Sadu. Iznad svake žrtve simbolički je bio postavljen jedan cvet, a ove su se ruže, po završetku blokade i šesnaestominutne tišine, sa mosta spuštene u Nišavu. 






   Drugi momenat koji je podigao prašinu u čaršiji bilo je čitanje tzv. Blokadnog dnevnika. Zaista, već koliko sutradan sa digitalne stranice portala samozvanih “Pirotskih vesti” usledio je napad na studenta i jednog od dvojice spikera ovog dnevničkog izveštaja. Pomenuti portal je valjda mislio da ga građani pamte po objektivnom i profesionalnom informisanju. Setimo se kada je u naslovu klicao “bravo!” lokalnim vlastima u vesti o toboganu ili kada je medijski “ispratio” šetače na studentskom maršu ka Nišu prebrojavši svega nekoliko studenata. Arčiti mastilo na ovaj kvazimedij je zaista, prema svim kriterijumima zdravog razuma, čisto gubljenje vremena. Studenti su po svoj prilici “rčnuli” u živac lokalni establišment svojim blokadnim nastupom. I, zaista, kome smeta istina o Pirotu?

Blokadni dnevnik

   Kome smeta istina o aerozagađenju, kada svake zime udišemo vazduh koji sadrži smrtonosne čestice PM10 i PM2,5 čije se dugoročne posledice po zdravlje stanovnika manifestuju u vidu moždanog udara, raka pluća, kardiovaskularnih bolesti, Alchajmerove i Parkinsonove bolesti... Kome smeta istina o demografskom nestajanju Pirota i depopulaciji, kada smo za prethodnih 20 godina izgubili jednu trećinu stanovnika? Kome smeta istina o sistemskoj korupciji i kriminalu? Gde su institucionalni mehanizmi u borbi protiv korupcije? Kako je moguće da u radnom telu za formiranje Lokalnog akntiokopucijskog plana sedi zamenik gradonačelnika? Potom i tema javne rasvete za čiju se rekonstrukciju Grad Pirot finansijski obavezao na osnovu ugovora o javno-privatnom partnerstvu da narednih deset godina isplaćuje milionske iznose u evrima privatnoj firmi iz Beograda, dok su mnoge naše ulice i dalje u mraku? I razni drugi problemi u domenu javne politike, od kojih mnogi nisu ni pomenuti u Blokadnom dnevniku, koji svakodnevno tište građane Pirota, od ekonomskih, socijalnih, komunalnih, do institucionalno-političkih tema? I da li onda zbog tog istinoljubivog dnevnika studenata treba javno “ućutkati” glasnika?

   Naposletku, kako će se dalje razvijati ovi protesti i da li će svi koji podržavaju proteste konačno shvatiti da je ovo zajednička borba u koju moraju da se uključe sve profesije i sve društvene grupe? Nepojmljivo je sa čisto moralnog aspekta solidarnosti, da mnogi naši sugrađani nemaju nikakav stav o onome što se dešava u zemlji i da ih ništa od svega toga ne dotiče? Za sve druge, sa studentske strane protesta, antićacije i građane sa kritičkim stavom, ova borba sve nas obavezuje da je moramo voditi do kraja, hrabro i principijelno, baš zbog te istine koje će biti glavno oruđe promena. Ako su nešto ovi protesti pokazali na lokalu, to je da se sada jasno vidi ko je ko, nema više laži ni prevara. Nema više sakrivanja iza plota apolitičnosti. Nema više ni jeftinog strančarenja ni politikanstva. Maske su pale. Kriza je polarizovala društvo. U ovakvoj društvenoj situaciji ili ste za ovu vlast ili ste protiv nje. Ne postoji nikakva filmska tetka, tu iza ćoška, koja mora hitno da primi medikament. Studentska je borba šok-terapija našeg patološki obolelog društva. I, nadamo se, istinski lek za njegovo ozdravljenje. Sve ostalo su malograđanski izgovori sitih, zastrašenih i lako potkupljivih.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Sve što ste želeli da znate o opoziciji, ali niste smeli da pitate

Lideri PPN-a, novembar 2023. Piše: Tomica Ćirić   N a samom početku ovog teksta, želim da kažem kako poštujem svakoga ko se u prošlosti borio protiv ove vlasti, kao i protiv svih društvenih i kulturnih normi palanke koja je ostala nepromenjena u svojoj višedecenijskoj inertnosti. Mogu da kažem da sam kao autor dugo vremena vodio borbu sa pozicije intelektualne manjine u gradu, dakle kao misleća individua koja preispituje lažne autoritete u našem društvu i da me stranačka politika nikada nije zanimala. Pre dve i po godine, uoči poslednjih lokalnih izbora, nema skoro nijedne političke stranke u Pirotu čiji me poverenik nije pitao da se učlanim i uđem u sferu lokalne politike. Naposletku, prihvatio sam da budem jedan od kandidata na listi odbornika opozicije grada Pirota, koja se prvi put posle dvadeset godina ujedinila i stvorila jedinstven politički front. Jedini uslov bio je da ostanem nestranačka ličnost i suštinski nezavisan u svom političkom delovanju. Nisam se ni danas zbog tog...

Kad su cvetale ržanske tikve

Foto: ZGP    J oš se ovo leto nije pošteno ni rasplamsalo kad se novi naprednjački cirkus šćaše po Srbiji, zemlji, tikve da prevrne. Ovog puta u vidu vašarskih posela po unutrašnjosti. Nažalost ―  ili na sreću, ko bi ga znao, našoj palanačkoj radosti nikad kraja ―  ovaj dernek zadesi i grad Pirot. Tačnije, rodno selo čestitog nam obora kneza, Poljsku Ržanu ili još preciznije, za ljubitelje guglovih mapa, to je livadska lokacija seoskog stadiona. Zapravo, danima se već šuškalo po toaletima javnih ustanova, u polučučnju šapatom ispod kabina, o dolasku visokih zvanica u Pirot. Tako i po skupštinskim kuloarima, seoskim zadrugama i viber grupama. Najpre je pominjan Oskar lično, ali kako je medijski razdruzgan u Tivtu posle neuspele čarter ofanzive, te ugažen ko poslednji bednik, teško da bi svoju međunarodnu sramotu oprao na vašaru pod Vasićevom šatrom. Pa sve i da mu peva na uvce Dačić na 40% svojih glasovnih mogućnosti sve hitove od Halida Bešlića. Potom se spominjao i ...

Ćaci kontraofanziva: hoću da se brukam!

S vedoci smo nove pojave na našoj kontramitingaškoj sceni, a to su tzv. skupovi protiv blokada širom Srbije. Dakle, još jedna znakovita kulturološka pojava na našem podneblju, koja nije zaobišla mala mesta poput Pirota i ostalih opština na jugu i jugoistoku Srbije. U stvari, pre bi se moglo reći da je ova akcija osmišljena upravo zato da se antiblokaderska (čitaj: malograđansko-javnosektoraška) Srbija vozdigne iz foteljaškog komfora medijskog mraka, koji dotični doživljavaju kao svetlost idolopoklonstva najgoroj vlasti u proteklih nekoliko decenija u Srbiji. U Pirotu su održana tri “kultna” kontraskupa identične ikonografije, na tri različita mesta, u centru grada i u prigradskom naseljima Novi Zavoj i Gnjilan. Ova sociološka polarizacija ima ne samo estetski nego i gotovo religijski nadražaj na sve neutralne posmatrače (Voznesenje ćacija). Najpre si na ulici, a potom i na mreži u parodijskoj postprodukciji, gledao kolone ćacija u centru varoši kako bezizrazno marširaju poput Tolkinovi...

O autoru

Моја слика
Tomica Ćirić
Diplomirani filolog po struci, autor nekoliko knjiga poezije. Relevantne stranice za poeziju i kratku prozu: "Mrtvi albatrosi" i "Piratske priče". Od kraja 2023. godine politički aktivan kao odbornik opozicione grupe građana u gradskoj skupštini. Živi u Pirotu.