Пређи на главни садржај

Izborna pobeda i njena deca



Slavlje tokom izborne večeri, Crveni trg, Pirot, foto: MĐ

Piše: Tomica Ćirić  

Ruzmarin pod zatvorskim jastukom
 

Čini se da ni posle tri nedelje od velike pobede Studentske liste na izborima za narodne poslanike u Srbiji, još uvek nismo kolektivno osvestili značaj onoga što se zapravo desilo. Posebno u svetlu svih činjenica koje govore o planiranom nasilju i izbornom prevratu poraženog režima, neuspelom državnom udaru koji je nedvosmisleno imao svoju sinhronizovanu medijsku i policijsko-kriminalnu pripremu. Čak ni oni statisti koji su aplaudirali detronizovanom vođi posle priznanja izbornog poraza u stranačkim prostorijama, kao i svi oni silni propagandni analitičari po studijima režimskih televizija, nisu znali konačan ishod ovog hazarderskog ruleta, tako da su svi zajedno, mimo napisanog scenarija i namontiranog trijumfalnog osmeha, odjednom doživeli hladan tuš. Vođa je priznao poraz. Ceo režim se te večeri raznizao kao bagatelisana vašarska bižuterija i raščinio kao jeftin mađioničarski trik u kome se golub iz cilindra direktno posrao na tintaru zemunskom šibicaru.

Srazmerno entuzijazmu koji je usledio posle izborne pobede i velikim očekivanjima građana koji su glasali za promene, “režim” je krenuo sa hapšenjima. Da, naprednjački režim, jer vlast Studentske liste još uvek nije formalno konstituisana. I gle paradoksa, odjednom se otvoriše silni dosijei, hapsi se po predmetima koji su se godinama kiselili po fiokama tužilačkih kancelarija, odjednom su isplivale informacije o Alta banci, o finansijskim prevarama režima, o svemu i svačemu. Do te mere da je danas potreban ceo televizijski kanal koji bi pratio samo novine u krivičnom gonjenju kriminalaca bivše vlasti. Naravno, ne budimo toliko naivni, u pitanju su privođenja sitnih koruptivnih makroa i pomesnih kapoa, dok se glavni igrači, pod velom medijske buke, ispotiha sklanjaju u Rusiju. Sistem koji je porodio ovaj politički režim i koji suštinski nije reformisan od devedesetih, izgleda da i dalje pokušava da se kamuflira dodvoravanjem novoj vlasti, što u domenu bezbednosnih struktura, što u sferi nacionalnih medija. Ali, ne lezi vraže. Setimo se časova klavira na Pinku posle petooktobarskih promena, svih preletača bivših vlasti od devedesetih do danas. I sama je Srpska napredna stranka nastala političkom fuzijom radikalskih i demokratskih konvertita, zajedno sa kriminalno-tajkunskim ulančavanjem i korupcijom koja je dovela do zarobljavanja države i klijentelističkog zaključavanja institucija i javnog sektora. Sve to pod plahom paučinom lažnog patriotizma, pseudo suverenizma i kompradorskim (neokolonijalnim) patronatom finansijskih i geostrateških interesa globalnih sila. Drugim rečima, ozbiljna hapšenja i krivični procesi, odnosno sistemsko razvrgavanje ovog političkog poretka tek predstoji i tu ćemo sagledati pravi bilans stanja u državi u društvu.

Sve u svemu, istorijski značaj ovih izbornih promena, koji će se tek potvrđivati u godinama i decenijama koje dolaze, nadam se bez gorčine izneverenih očekivanja koju smo jednom doživeli, postaje jedinstven politički fenomen u svetu. Prvo, pobediti jedan ovakav autoritarni režim bez prolivene krvi, posle dve godine studentskog i građanskog bunta, uz najširu mobilizaciju i buđenje nove demokratske svesti, uz neviđenu organizaciju kontrole izbornog procesa i sve to u jednoj miroljubivoj, solidarnoj i demokratskoj atmosferi koja je probudila novu nadu u društvu.

Drugo, jedinstvenost ovih promena leži i u činjenici da je na ovim izborima u referendumskoj atmosferi očišćena i cela politička scena Srbije, dakle ne samo vlast nego i cela opozicija. Nema više stranačkih ucena i nadgornjavanja mandatima, liderskog ćuranisanja i zakulisnih dogovora sa režimom. Cela će se opoziciona scena u budućnosti prekomponovati po novom vrednosnom ključu i to je izuzetna prilika da se kroz političku katarzu institucionalnih promena trajno uredi i upristoji čitava politička scena u Srbiji. 

Pirot, grad koji se prozeva

Pirot je takođe jedan od gradova u kojima je ostvarena dupla pobeda Studentske liste. Time je uz dvostruki poraz režima, iako lokalni izbori tek predstoje, još više poljuljan položaj dvoipodecenijskom lokalnom suverenu i bahatom obor-knezu pirotske kotline, Vladanu Vasiću. Osobi koja je u kampanji, pred đavoljim advokatom naprednjačke mafije, Đukom Bizonom, u restoranu “Nišavska dolina”, u pijanom zanosu izgovorio antologijsku rečenicu o tome kako će “stopalom na papučicu pod punim gasom pregaziti” studentski pokret na izborima. Takođe, ostaće upamćen i kao jedini gradonačelnik Pirota koji je u kampanji dovodio kriminalce u Pirot, organizovao kontramiting sa bakljadom huliganskih falangi i kontraštandirao studentsku kampanju, uz sve ostale elemente predizborne korupcije, čergarsko livadisanje pod šatorima i na kraju, organizovanu pljačku budžeta Grada Pirota u iznosu od 400 miliona dinara, odnosno 3,3 miliona evra koji je mafija deponovala u Alta banku.

Pošto je reč o političkoj ljušturi palanačkog vođe koja već sada razmišlja o reaktivaciji svoje stare koalicije i napuštanju naprednjačkog Titanika, ovaj će ponišavski ataman pokušati sve da izbegne krivično gonjenje i lustracijsku konstipaciju (zatvor), što svakako važi i za sve njegove političke i kriminalne saradnike. Što se tiče fenomena preletaštva mnogih njegovih pristaša, ćacika i snajki, a pun ih je javni sektor, svi oni imaju jedan ozbiljan problem. Prvo, studentski pokret nije politička organizacija, nema lidere i ne upisuje članove. Drugo, ljudi iz Zbora su aktivisti i mi takođe nemamo lidere niti učlanjujemo, a svako je mogao i može da bude deo tog prostudentskog i građanskog aktivizma koji, gle čuda, traje već pune dve godine. Uostalom, bili smo stalno na gradskim trgovima a ne u šumskoj ilegali. (Vidi kolumnu: Između borbe i ćutanja) 

Dakle, što se tiče preletaštva, mogu da se zaleću do mile volje, ali nema gde da slete, mogu samo da krstare ko svrake iznad đubrišta. Što se tiče pak lokalne opozicije, sigurno da i ovde mora da dođe do katarze kao i na republičkim izborima, ali o tim procesima u budućnosti i modelu učešća na lokalnim izborima odlučivaće se u dogovoru sa Studentskom listom. Reč je o svim gradovima i opštinama širom Srbije u kojima je još uvek naprednjački režim na vlasti i u kojima mora doći do promena. U svakom od tih mesta tek predstoji ozbiljna borba za lokal, pošto će, po svoj prilici, predsednički izbori biti puka formalnost pobede kandidata Studentske liste.
 
Svakako, prema mom mišljenju i vrednosnom stavu, svako ko se borio protiv ovog režima, svako ko je neukaljan i sa moralnim integritetom, svako ko je stručan i sposoban, treba da bude konsultovan i uključen u borbu za lokalne izbore. Važno je reći da niko u ovim okolnostima, što se tiče budućeg uticaja lidera i stranaka, neće moći nikoga da ucenjuje niti da uslovljava brojem mandata jer će se ljudi birati neposredno po liku i delu, po principu direktne demokratije, a ne kao bilo čiji stranački pioni ili poslušnici. Cilj je naravno demontaža celokupnog sistema na kojima je počivao naprednjački režim, a to je velika obaveza i odgovornost za sve buduće nosioce javnih funkcija u gradu.

Naposletku, jasno je da se u Srbiji desila istorijska promena i to nenasilnim, institucionalnim putem. Za to su najzaslužniji studenti i građani koji su učestvovali u toj borbi. Ipak, ova bitka nije gotova. Neko bi dodao da prava borba tek predstoji, sa aspekta ustoličenja nove republičke vlasti i nove reformatorske politike Vlade Republike Srbije. A što se Pirota tiče, onog krmeljivog, polu-uspavanog, onog što godinama tavori u kaljuzi koruptivnog klijentelizma, na nama je slobodnim građanima Pirota da se ovaj proces demontaže sistema završi jednom za svagda i na lokalu.

U ime prošle i buduće borbe, svima koji slave – živeli! Studenti su pobedili!

Коментари

Популарни постови са овог блога

Sve što ste želeli da znate o opoziciji, ali niste smeli da pitate

Lideri PPN-a, novembar 2023. Piše: Tomica Ćirić   N a samom početku ovog teksta, želim da kažem kako poštujem svakoga ko se u prošlosti borio protiv ove vlasti, kao i protiv svih društvenih i kulturnih normi palanke koja je ostala nepromenjena u svojoj višedecenijskoj inertnosti. Mogu da kažem da sam kao autor dugo vremena vodio borbu sa pozicije intelektualne manjine u gradu, dakle kao misleća individua koja preispituje lažne autoritete u našem društvu i da me stranačka politika nikada nije zanimala. Pre dve i po godine, uoči poslednjih lokalnih izbora, nema skoro nijedne političke stranke u Pirotu čiji me poverenik nije pitao da se učlanim i uđem u sferu lokalne politike. Naposletku, prihvatio sam da budem jedan od kandidata na listi odbornika opozicije grada Pirota, koja se prvi put posle dvadeset godina ujedinila i stvorila jedinstven politički front. Jedini uslov bio je da ostanem nestranačka ličnost i suštinski nezavisan u svom političkom delovanju. Nisam se ni danas zbog tog...

Kad su cvetale ržanske tikve

Foto: ZGP    J oš se ovo leto nije pošteno ni rasplamsalo kad se novi naprednjački cirkus šćaše po Srbiji, zemlji, tikve da prevrne. Ovog puta u vidu vašarskih posela po unutrašnjosti. Nažalost ―  ili na sreću, ko bi ga znao, našoj palanačkoj radosti nikad kraja ―  ovaj dernek zadesi i grad Pirot. Tačnije, rodno selo čestitog nam obora kneza, Poljsku Ržanu ili još preciznije, za ljubitelje guglovih mapa, to je livadska lokacija seoskog stadiona. Zapravo, danima se već šuškalo po toaletima javnih ustanova, u polučučnju šapatom ispod kabina, o dolasku visokih zvanica u Pirot. Tako i po skupštinskim kuloarima, seoskim zadrugama i viber grupama. Najpre je pominjan Oskar lično, ali kako je medijski razdruzgan u Tivtu posle neuspele čarter ofanzive, te ugažen ko poslednji bednik, teško da bi svoju međunarodnu sramotu oprao na vašaru pod Vasićevom šatrom. Sve i da mu peva na uvce Dačić na 40% svojih glasovnih mogućnosti sve hitove Halida Bešlića. Potom se spominjao i predse...

Između borbe i ćutanja

Jedan od komemorativnih skupova u Pirotu tokom 2025. godine Piše: Tomica Ćirić  P rincipijelnosti radi, posle godinu dana protesta i aktivističke borbe koju su započeli studenti i podržali svi slobodoljubivi građani Srbije, ne umem bolje i iskrenije da započnem ovu kolumnu, sem u duhu naslovne konstatacije i prećutnog pitanja upućenog svim građanima, s poštovanjem: Zašto ćutite? Ne bih da vulgarizujem ovo pitanjce u duhu napeva nekih navijačkih grupa, ali bi svakako moglo štošta da se doda u svrhu nijansiranja moralne diskvalifikacije onih koji ćute. Da li nam, zaista, posle godinu dana nije više stalo do borbe za promene ili smo u međuvremenu ipak odlučili da se kolektivno sakrijemo iza groteskne maske neutralnosti, glumeći tobož nezainteresovanost i čekajući da se neko drugi izbori za promene u ovom društvu? Nema većih licemera od tzv. neutralnih građana, a ima ih u svim društvenim profesijama, bez izuzetka. Ili da budem još otvoreniji po ovom zapažanju: bolje je danas biti i ćac...

O autoru

Моја слика
Tomica Ćirić
Diplomirani filolog po struci, autor nekoliko knjiga poezije. Relevantne stranice za poeziju i kratku prozu: "Mrtvi albatrosi" i "Piratske priče". Od kraja 2023. godine politički aktivan kao odbornik opozicione grupe građana u gradskoj skupštini. Živi u Pirotu.