Пређи на главни садржај

Постови

Na godišnjicu tragedije

Piše: Igor Đorđević   N ema zaborava! Nema predaje! Ne smemo zaboraviti da su im R U K E  K R V A V E. A sve su učinili da bi nas naterali da zaboravimo. Pretili, prebijali, privodili, hapsili. Sve se svodilo na silu i laž. A lagali su preko mere. Neprekidno. I Ćacilend su izgradili. Skrovište za vojsku ološa, koje pale po potrebi da bi ponovo lagali. Prolazi godinu dana od pada nadstrešnice u Novom Sadu, pod kojom je unesrećeno njih 17. Na mestu ih je ubijeno 14, da bi potom od povreda preminulo još dvoje. Jedna osoba je doživotni invalid. Vlast je na to odgovorila podmuklim lažima. Lažima koje su gnojile mržnjom. A onda su se dogodili studenti. Pobunili su se. Podsetili sve nas da nam je preko potrebna solidarnost da bismo se suprotstavili hiljaduglavoj aždaji mafijaškog ždrela koja je proždrala zemlju u kojoj živimo. Podigli su studenti zastavu visoko i sasuli joj u lice:  D O S T A! Izneli su zahteve. Pokrenuli blokade. Krenuli putevima Srbije da nose glas. I da ...
Недавни постови

Ćaci kontraofanziva: hoću da se brukam!

S vedoci smo nove pojave na našoj kontramitingaškoj sceni, a to su tzv. skupovi protiv blokada širom Srbije. Dakle, još jedna znakovita kulturološka pojava na našem podneblju, koja nije zaobišla mala mesta poput Pirota i ostalih opština na jugu i jugoistoku Srbije. U stvari, pre bi se moglo reći da je ova akcija osmišljena upravo zato da se antiblokaderska (čitaj: malograđansko-javnosektoraška) Srbija vozdigne iz foteljaškog komfora medijskog mraka, koji dotični doživljavaju kao svetlost idolopoklonstva najgoroj vlasti u proteklih nekoliko decenija u Srbiji. U Pirotu su održana tri “kultna” kontraskupa identične ikonografije, na tri različita mesta, u centru grada i u prigradskom naseljima Novi Zavoj i Gnjilan. Ova sociološka polarizacija ima ne samo estetski nego i gotovo religijski nadražaj na sve neutralne posmatrače (Voznesenje ćacija). Najpre si na ulici, a potom i na mreži u parodijskoj postprodukciji, gledao kolone ćacija u centru varoši kako bezizrazno marširaju poput Tolkinovi...

S jeseni, kad zaigra mečka

  Ispred pirotskog Ćacilenda N a ovim vrelim letnjim temperaturama sredinom avgusta (glupog li meseca!), nezahvalno je mrčiti digitalnu hartiju sa ciljem raspetljavanja političkog čvorišta naše stvarnosti. U tom čvoru su svakako protesti koji su ušli već u deveti (porođajni) mesec. Iako se promene neće poroditi barem za još neko vreme, jasno je da je u građanstvu sazrela svest o tome da se ovaj politički režim ponaša pomalo kao ona babica koja je sa prljavom vodom svoje propagande pokušala da “prospe” studenta, doduše bezuspešno. Umesto toga ponudila je fasaderski treš romantizam u vidu farbanja zgrada u bojama trobojke. Ništa originalno. Za ovu neoradikalsku vlast kičerajski patriotizam je poslednje pribežište huljana pred dolazak jeseni, odnosno kako je već primetio anonimni autor prepeva na mreži: jesen stiže, huljo moja ... Dakle, na stranu letnje molerajske radosti, osnovno je pitanje može li se posle ovih devet meseci nazreti horizont zalaska ove vlasti. Ako je suditi po tuži...

Represija i otpor

Zgrada Višeg suda u Pirotu Piše: Tomica Ćirić P osle osam meseci protesta mogu se postaviti neka ključna pitanja, zavisno od ugla sagledavanja naše društvene krize. Prvo, da li je vlast kartela Srpske napredne stranke došla do svoje terminalne faze? Ili su, posmatrano iz ugla vlasti i režimskih tabloida, protesti upali u jednu petlju blokadnog zamora na ovim vrelim letnjim temperaturama, u epilogu situacije koja je kulminirala do sada najvećom represijom ovog sistema? Lično sam sklon da se afirmativno odredim prema prvom pitanju, jer, zaista, posle čitavih osam meseci neprekidnih protesta i blokada, autokrata Neandrej je pokazao da odavno ne kontroliše stanje u zemlji.      Drugo, šta nam je pokazao najsvežiji Vidovdanski skup u Beogradu na ideološkom planu? Svojom mitološkom simbolikom sa obe strane protestne matrice značajno je suzio polje kritičkog prevrednovanja naše političke stvarnosti na jednoznačno natpevavanje u istom (kvazi)patriotskom karaoke ključu. S jedne st...

Od izbora dva putića

Naziv jednog ćorsokaka u Pirotu Piše: Tomica Ćirić       P osle održanih lokalnih izbora u Zaječaru i Kosjeriću situacija je postala još napetija po pitanju zahteva za prevremenim parlamentarnim izborima, dok su neke tendencije, očekivane na osnovu predizbornog istraživanja javnog mnjenja, pokazale da vlast SNS-a beleži pad u podršci građana. Naime, u naprednjački desant na Kosjerić uloženi su milioni evra, praktično ceo državni aparat, svi politički i finansijski resursi izvršne vlasti, pre svih Vlade Srbije, a na prvom mestu funkcionerska kampanja samog predsednika, koji je otvoreno stao na stranu liste koja nosi naziv po njemu samom. I potom, na kraju ove izborne farse, tesna “pobeda” od pedeset i jednog glasa?! Obaška, kakve veze ima lista “Ne damo Srbiju - Aleksandar Vučić” sa lokalnim izborima u Kosjeriću ili bilo kojim drugim izborima u Srbiji sem predsedničkih? Zar to nije već u startu prevara građana? Sećam se i kada je slična takva lista na lokalnim izborima u P...

Kome smeta istina o Pirotu?

  Sa blokade Golemog mosta  U nedelju, 1. juna, pod nazivom “Decentralizacija se učitava” studenti u blokadi organizovani su protestne skupove u preko trideset gradova širom Srbije. Među njima bio je i Pirot, sa blokadom Golemog mosta u tročasovnom trajanju od 18h do 21h i 16min. Po mom sudu, jedna od najbolje organizovanih blokadnih akcija do sada, uz kreativnu podršku dela prosvetnih radnika Pirota, radnika Narodne biblioteke Pirot koji mesecima podržavaju studente, kao i dokazanih lokalnih aktivista i opoziciono nastrojenih građana. Program je obuhvatio po prvi put i čitanje tzv. Blokadnog dnevnika, seta informativnih celina o relevantnim temama iz domena javne politike. Nastupilo je i dvoje govornika, kao i muzičko-izvođački deo sa skraćenim repertoarom nekoliko pirotskih bendova, koji su svojim nastupom podržali studentsku borbu. Sama činjenica da je i televizijska ekipa medijske kuće N1 izveštavala o skupu u direktnom prenosu govori o medijskoj pažnji i značaju ovog sku...

Poslednja šansa za promene

Pirotski kej Piše: Igor Đorđević T išina nam okovala grad. Svili smo se u sebe, jer ne verujemo sebi. Plašimo se. Senke koje igraju po ćoškovima pojačavaju naš strah. Osvrćemo se oko sebe. Bojimo se da nas neko ne zaskoči iz mraka. Nepoverljivi smo. Ne verujemo nikom. Paranoje nas razjedaju. Odbijamo saradnju. Nesolidarni smo. I takvi smo lak plen za grabljivce.   A u našem ustrojstvu društva grabljivice su oni koji su već više decenija na vlasti. Samo su za sebe ostavili pravo da se bave politikom, da se oni javljaju u medijima i da jedini imaju reč. Onesposobili su dijalog u društvu. Niko nikoga ne sluša zbog njihovog bezobrazluka i njihove zluradosti kojom ispunjavaju i zagađuju javni prostor. Tamo gde je ubijeno javno mnjenje, gde su ljudi saterani u tišinu, nema dijaloga između nosilaca različitih vizija i onih koji različito misle. A iz dijaloga može se roditi promena. Iznošenjem stava može se steći sloboda. Tamo gde je sve postalo grč, zapravo caruje strah. S...

O autoru

Моја слика
Tomica Ćirić
Diplomirani filolog po struci, autor nekoliko knjiga poezije. Relevantne stranice za poeziju i kratku prozu: "Mrtvi albatrosi" i "Piratske priče". Od prošle godine i politički aktivan kao odbornik opozicione grupe građana u gradskoj skupštini. Živi u Pirotu.