Пређи на главни садржај

Постови

Građanine pokorni, kad, ako ne sad?

Tribina na temu slobode medija, Pirot 25. 2. 2026.   U ovom političkom trenutku, mišljenja sam da su tri osnovna pitanja o kojima se mora razgovarati u kontekstu parlamentarnih izbora koji će, po svemu sudeći, biti presudni za budućnost i odrediti razvoj Srbije u narednima decenijama. Prvo je pitanje kvaliteta organizacije studentskog pokreta u Srbiji, trenutno najozbiljnije političke snage i najopasnijeg protivnika režima Srpske napredne stranke. Drugo pitanje je uloga političke opozicije u ovom rovitom kontekstu i treće je šira građanska participacija u aktuelnim političkim procesima. Smatram da je od suštinske važnosti kako se ova tri segmenta naše stvarnosti slažu u mozaik aktuelne borbe za oslobađanje našeg društva od diktature narko kartela na vlasti. Studentski pokret - između utopije i stvarnosti Sagledavajući trenutnu političku situaciju u Srbiji, ne mogu se oteti utisku kako priča oko učešća studentskog pokreta na predstojećim parlamentarnim izborima svakim...

Godina odluke

Foto: ZGP Piše: Tomica Ćirić     Student je zapalio korov P rema broju prikupljenih potpisa za studentsku listu krajem prethodne godine, može se slobodno zaključiti da je učinak protesta tokom cele 2025. godine i više nego zadovoljavajući. Bez preterane euforije, kojoj smo često kao društvo skloni, potrebno je sagledati sve prednosti i nedostatke ove studentske i građanske borbe, jer jedino tako se ona može privesti kraju, a da to nije samo puki pad režima Srpske napredne stranke, nego i čitav set institucionalnih i društvenih promena koje neizostavno započinju krahom ove vlasti. Pre svega, posmatrano iz ugla studentske liste, ne treba se previše uljuljkivati u statusu samoproklamovanog izbornog pobednika, jer ma koliko da su objektivna istraživanja javnog mnjenja na strani opcije tzv. “studentske” vlade (koja će to biti samo indirektno), ni najmanje ne treba otpisivati ovu i ovakvu vlast. Ovaj režim, smrtno ranjen oštricom protesta, iako je već na svom izdisaju, učiniće ...

Između borbe i ćutanja

Jedan od komemorativnih skupova u Pirotu tokom 2025. godine Piše: Tomica Ćirić  P rincipijelnosti radi, posle godinu dana protesta i aktivističke borbe koju su započeli studenti i podržali svi slobodoljubivi građani Srbije, ne umem bolje i iskrenije da započnem ovu kolumnu, sem u duhu naslovne konstatacije i prećutnog pitanja upućenog svim građanima, s poštovanjem: Zašto ćutite? Ne bih da vulgalizujem ovo pitanjce u duhu napeva nekih navijačkih grupa, ali bi svakako moglo štošta da se doda u svrhu nijansiranja moralne diskvalifikacije onih koji ćute. Da li nam, zaista, posle godinu dana, nije više stalo do borbe za promene ili smo u međuvremenu ipak odlučili da se kolektivno sakrijemo iza groteskne maske neutralnosti, glumeći tobož nezainteresovanost i čekajući da se neko drugi izbori za promene u ovom društvu? Nema većih licemera od tzv. neutralnih građana, a ima ih u svim društvenim profesijama, bez izuzetka. Ili da budem još otvoreniji po ovom zapažanju: bolje je danas biti i ća...

Na godišnjicu tragedije

Piše: Igor Đorđević   N ema zaborava! Nema predaje! Ne smemo zaboraviti da su im R U K E  K R V A V E. A sve su učinili da bi nas naterali da zaboravimo. Pretili, prebijali, privodili, hapsili. Sve se svodilo na silu i laž. A lagali su preko mere. Neprekidno. I Ćacilend su izgradili. Skrovište za vojsku ološa, koje pale po potrebi da bi ponovo lagali. Prolazi godinu dana od pada nadstrešnice u Novom Sadu, pod kojom je unesrećeno njih 17. Na mestu ih je ubijeno 14, da bi potom od povreda preminulo još dvoje. Jedna osoba je doživotni invalid. Vlast je na to odgovorila podmuklim lažima. Lažima koje su gnojile mržnjom. A onda su se dogodili studenti. Pobunili su se. Podsetili sve nas da nam je preko potrebna solidarnost da bismo se suprotstavili hiljaduglavoj aždaji mafijaškog ždrela koja je proždrala zemlju u kojoj živimo. Podigli su studenti zastavu visoko i sasuli joj u lice:  D O S T A! Izneli su zahteve. Pokrenuli blokade. Krenuli putevima Srbije da nose glas. I da ...

Ćaci kontraofanziva: hoću da se brukam!

S vedoci smo nove pojave na našoj kontramitingaškoj sceni, a to su tzv. skupovi protiv blokada širom Srbije. Dakle, još jedna znakovita kulturološka pojava na našem podneblju, koja nije zaobišla mala mesta poput Pirota i ostalih opština na jugu i jugoistoku Srbije. U stvari, pre bi se moglo reći da je ova akcija osmišljena upravo zato da se antiblokaderska (čitaj: malograđansko-javnosektoraška) Srbija vozdigne iz foteljaškog komfora medijskog mraka, koji dotični doživljavaju kao svetlost idolopoklonstva najgoroj vlasti u proteklih nekoliko decenija u Srbiji. U Pirotu su održana tri “kultna” kontraskupa identične ikonografije, na tri različita mesta, u centru grada i u prigradskom naseljima Novi Zavoj i Gnjilan. Ova sociološka polarizacija ima ne samo estetski nego i gotovo religijski nadražaj na sve neutralne posmatrače (Voznesenje ćacija). Najpre si na ulici, a potom i na mreži u parodijskoj postprodukciji, gledao kolone ćacija u centru varoši kako bezizrazno marširaju poput Tolkinovi...

O autoru

Моја слика
Tomica Ćirić
Diplomirani filolog po struci, autor nekoliko knjiga poezije. Relevantne stranice za poeziju i kratku prozu: "Mrtvi albatrosi" i "Piratske priče". Od kraja 2023. godine politički aktivan kao odbornik opozicione grupe građana u gradskoj skupštini. Živi u Pirotu.